GRAĐEVINSKA SVOJSTVA I UPOTREBLJIVOST
DOMAĆIH VRSTA DRVETA

Nekoliko hiljada drvenastih vrsta koje se međusobno razlikuju po botaničkim, histološkim i tehnološkim karakteristikama, pružaju neograničenu mogućnost za naučna istraživanja u ovoj oblasti. Međutim, i pored toga, nedostatak sredstava i nedostatak ekonomskog interesa učinili su da je sa anatomske, a delimično i tehnološke strane, do sada obrađeno nešto preko 250 vrsta drveta, od kojih veći ekonomski značaj ima oko 50 vrsta drveta. Sa botaničke strane broj istraženih, čak sistematski vrlo detaljno obrađenih vrsta drveta je mnogo veći.

U našoj zemlji industrijski značaj ima oko 20 vrsta drveta, od kojih veći značaj ima samo nekoliko njih. Među najznačajnije domaće vrste drveta spadaju: bukva, hrast, smrča, jela i bor. Ostalih vrsta ima manje, pa je njihov ekonomski značaj manji.

Za detaljnije upoznavanje sa domaćim četinarskim i lišćarskim vrstama drveta, daćemo pregled podataka o građi, svojstvima i industrijskoj upotrebljivosti, u našoj zemlji značajnijih vrsta drveta.

TEHNIČKE OSOBINE DRVETA

TOPOLA (Populus nigra L.)

tekstura topole

Areal rasprostranjenja crne topole nalazi se u Evropi, bivšim zemljama SSSR-a, Turskoj, Severnoj Africi i Indiji.

Stablo topole visoko je oko 30 m. Krošnja je retka, široka i sa mnogo grana. Kora mladih stabala je glatka i svetlo-siva, kasnije uzdužno ispuca i poprima tamno-sivu boju. Debljina kore je do 12 cm, a njeno učešće oko 12,6% od zapremine stabla. Gustina kore je oko 412 kg/m3. Dužina debla crne topole je do 15 m, a prsni prečnik do oko 1 m.

Crna topola spada u jedričave vrste drveća. Beljika je belo-žućkasta i široka. Srčevina je žuto do crvenkasto-smeđa. Prstenovi prirasta su slabo vidljivi. Traheje su difuzno-porozno raspoređene. Drvne trake su niske, tanke i homogene.

Gustina drveta crne topole u apsolutno suvom stanju iznosi – 490, u prosušenom – 450 i sirovom 750 kg/m3. Zapreminsko učešće pora je oko 73%. Ukupna linearna utezanja drveta su: aksijalno 0,3%, radijalno 3,3 do 5,2% i tangencijalno 7,1 do 9,8%. Ukupno zapreminsko utezanje topolovine varira od 10,7 do 14,3%, a specifično zapreminsko utezanje od 0,36 do 0,48%.

Drvo topole se mašinski dobro obrađuje, optimalna brzina obrade je oko 40 m/s. Dobro se rendiše, seče, ljušti i ivera. Suši se dobro, ali je zbog prisustva reakcionog drveta sklono deformacijama. Površinski se dobro obrađuje, ali se ipak loše lakira. Drvo topole se upotrebljava u proizvodnji furnira, šperploča, konstrukcionih ploča, kao masivno drvo za proizvodnju nameštaja i za unutrašnje opremanje objekata. Specijalna namena mu je za proizvodnju ivera za vlaknatice, papir i celulozu, drvenu vunu itd. Koristi se za proizvodnju drvenih gajbi za voće i povrće, kao i za proizvodnju transportne ambalaže.

BREST (Ulmus carpinifolia Gle.)

tekstura bresta

Poljski brest rasprostranjen je u srednjoj, južnoj i zapadnoj Evropi, severnoj Africi i zapadnoj Aziji. Visinska rasprostranjenost bresta je od 700 m/nv do oko 1300 m/nv na švajcarskim Alpima.

Brest je listopadno drvo visine stabla 20 do 30 m, dužine debla do 10 m i srednjeg prečnika debla od 0,5 do 2 m. Krošnja stabla je široka, sa mnogo krupnih grana od kojih su gornje uspravne, a donje nešto spuštene. Kora debla ispuca dosta rano. Na starim stablima kora je tamno sivo-smeđa, uzdužno izbrazdana. Zapreminsko učešće kore je oko 15,6%, a gustina je oko 400 kg/m3.

Drvo bresta je jedričavo, beljika žućkasto-bela do prljavo-žuta i uska. Srčevina je smeđe-crvena do tamno-smeđa. Prstenovi prirasta su markantni. Traheje su prstenasto rasprostranjene. Kontrast u boji ranog i kasnog drveta je veliki. Trake drveta su homogene i ugaono nevidljive.

Gustina brestovog drveta iznosi: u apsolutno suvom stanju od 440 do 820, prosečno oko 640 kg/m3, u prosušenom stanju od 480 do 850, prosečno 680 kg/m3 i u sirovom stanju vlažnosti od 750 do 1050 kg/m3, prosečno 850 kg/m3. Zapreminska poroznost drveta iznosi 58%. Ukupna linearna utezanja brestovine: aksijalno 0,3%, radijalno 4,3 do 4,8% i tangencijalno 6,9 do 8,3%. Ukupno zapreminsko utezanje 11,8 do 13,8%, a specifično zapreminsko utezanje iznosi 0,39 do 0,46%.

Drvo bresta se mašinski dobro obrađuje, teško se hobluje. Dobro se tokari i savija, pri spajanju ekserima i vijcima potrebno je prethodno bušiti da bi se izbeglo cepanje. Brestovina se dobro suši, mada je sklona vitoperenju i raspucavanju, posle sušenja poprima tamniju boju. Drvo se dobro površinski obrađuje, mada je zbog velike površinske poroznosti prethodno potrebno izvršiti popunjavanje traheja. Trajnost drveta je velika i u promenljivim uslovima iznosi 8 do 12 godina. Upotrebljava se za izradu nameštaja, furnira, parketa, kundaka za oružje, drvnih cevi, čamaca, pragova, sportskih sprava itd.

ORAH (Juglans regia L.)

tekstura oraha

Areal rasprostranjenja oraha je srednja, zapadna i južna Evropa, a kultiviše se i u Maloj Aziji, severnoj Africi, severnoj Indiji i Kini. Njegova visinska rasprostranjenost u srednjoj Evropi je do 850 m/nv, a u južnoj Italiji raste čak i do 1800 m/nv. Stabla oraha mogu biti stara i preko 100 godina.

Orahova stabla uglavnom dostižu visinu do oko 25 m. Dužina debla je do 8 m, a prečnik najčešće do 1 m, retko veći. Krošnja oraha je vrlo široka, ovalna, sa dosta debelih grana. Kora debla je u mladosti glatka, svetlosiva, a kasnije uzdužno ispuca.

Orah je jedričava vrsta drveća. Beljika je sivo-bela i uska, srčevina je tamno-smeđa do crno-smeđa, većinom sa tamnim trakama. Sirovo drvo miriše na kožu. Prstenovi prirasta su markantni, relativno široki i koncentrični, traheje su difuzno-porozno raspoređene i krupne, vidljive. Trake drveta su tanke i niske, homo i heterocelularne i teško vidljive. Aksijalni parenhim je unilateralan i zonalno difuzan.

Gustina orahovine iznosi: u apsolutno suvom stanju – 640, u prosušenom – 680, a u sirovom stanju do 1100 kg/m3. Poroznost orahovine je oko 57%. Ukupna linearna utezanja iznose: aksijalno 0,5%, radijalno 5,4% i tangencijalno 7,5%. Ukupno zapreminsko utezanje je od 13,4 do 14,0%, a specifično zapreminsko utezanje od 0,25 do 0,45%.

Drvo oraha se dobro ljušti, seče, rendiše i brusi. Zahteva lagano sušenje. Dobro se lepi. Površinski se dobro obrađuje, dobro se bajcuje, lakira i boji. Orahovina se upotrebljava za proizvodnju sečenog i ljuštenog furnira, zatim u proizvodnji nameštaja i za unutrašnje oblaganje objekata, za proizvodnju panel ploča i parketa. Orahovina se takođe koristi kao specijalno drvo za tokarenje i intarziju, zatim za proizvodnju muzičkih instrumenata, za proizvodnju kundaka za puške i u druge svrhe.

BOR CRNI (Pinus nigra Arnos.)

tekstura crnog bora

Areal rasprostranjenja crnog bora, koji ima više podvrsta i varijeteta , nalazi se u južnoj Evropi, severnoj Africi i Maloj Aziji.

Borovo stablo je zimzeleno i visoko do 40 m. Krošnja stabla je široka i jajolika. Stabla rastu na siromašnim i kamenitim terenima kada im krošnja zna biti u obliku kišobrana. Deblo je pravo i dugo do 20 m, a prsni prečnik debla se kreće do 1,2 m. Kora stabla je sivo-smeđa do crno-siva, prilično debela, već u ranoj mladosti ispuca i dobija dublje uzdužne i kraće poprečne pukotine.

Drvo bora je jedričavo, beljika žućkasto-bela, uska ili široka, osržavanje počinje između 40 i 60 godina starosti. Srčevina je crvenkasto-smeđa, u svežem stanju ne postoji znatna razlika u boji srčevine i beljike, ali kasnije, usled smanjenja vlažnosti i oksidacije, srčevina postaje crvenkasto-smeđa. Prstenovi prirasta su markantni, prelaz ranog u kasno drvo nagao. Smolni kanali su brojni, ali slabo vidljivi. Trake drveta su slabo vidljive na radijalnom preseku, dok se na poprečnom i tangencijalnom ne primećuju, tanke su i heterocelularne.

Drvo crnog bora je srednje teško i njegova gustina iznosi: u apsolutno suvom stanju vlažnosti oko 580 kg/m3, u prosušenom oko 620 kg/m3 i u sirovom stanju oko 1000 kg/m3. Ukupna linearna utezanja iznose: aksijalno 0,4, radijalno 4,3 i tangencijalno 7,74%. Ukupno zapreminsko utezanje borovine iznosi oko 12,6%.

Drvo crnog bora je vrlo trajno. Upotrebljava se u građevinarstvu, stolarstvu, avioindustriji, industriji nameštaja itd. Zbog velike trajnosti se posebno ceni kao rudničko drvo i kao drvo za spoljašnju upotrebu u proizvodnji prozora i vrata itd.

BOR BELI (Pinus silvestris L.)

tekstura belog bora

Areal rasprostranjenja belog bora je dosta širok i obuhvata područje Evrope i severne Azije. Njegova visinska rasprostranjenost je od 700 m/nv na severnim planinama do oko 1600 m/nv na južnim planinama.

Stablo bora je zimzeleno, visine 10 do 30 m, dužine debla do 20 m i prsnog prečnika do 1 m. Krošnja je visoka, ovalno-kupasta, propušta dosta svetla, odnosno dosta je retka i svetlije je boje od krošnje crnog bora. Deblo je vitko i pravo. Grane su raspoređene u pršljenovima. Kora mladih stabala je tanka, crvenkasto-siva, kasnije je u donjim delovima sivo-smeđa, duboko ispuca, dok gornji delovi debla i grane i dalje imaju žućkasto-crvenu koru, koja je male konzistencije i ljušti se u sitnim ljuspama. Zapreminsko učešće kore je od 12 do 18%, a njena gustina iznosi oko 300 kg/m3.

Bor spada u jedričave vrste drveća. Beljika je žućkasto-bela ili crvenkasto-bela, a srčevina, u svežem stanju, slična beljici, dok na vazduhu kasnije postaje crvenkasto-smeđa. Granice prstenova prirasta su jasne i izrazito tamne boje. Smolni kanali su pretežno u srednjem delu prstena i prirasta i primećuju se na poprečnom preseku kao tamne tačke, a na uzdužnom kao tanke trake. Trake drveća su teško vidljive i heterocelularne.

Gustina drveta iznosi: u apsolutno suvom stanju – 490, u prosušenom – 510 i u sirovom 820 kg/m3.Zapreminska poroznost drveta je oko 67%. Ukupna linearna utezanja drveta iznose: aksijalno 0,4%, radijalno 3,3% do 4,0% i tangencijalno 7,5 do 8,0%. Ukupno zapreminsko utezanje iznosi 11,2 do 12,4%. Specifično zapreminsko utezanje iznosi 0,37 do 0,41%.

Drvo običnog bora se lako reže, rendiše buši i brusi. Optimalne brzine rezanja su oko 33 m/s. Drvo se dobro suši, a kod vlažnosti iznad 25% i temperaturi od 20 do 30°C, sklono je pojavi plavetnila. Drvo se dobro lepi. Površinski se dobro obrađuje, mada kod velikog sadržaja smole se teško bajcuje i lakira. Trajnost drveta je velika, naročito prilikom upotrebe pod vodom.

Drvo belog bora se upotrebljava za proizvodnju sečenog i ljuštenog furnira, za proizvodnju furnirskih ploča i za furniranje iverica. Drvo se upotrebljava za proizvodnju vrata i prozora, za spoljašnju upotrebu, za proizvodnju podova i krovnih konstrukcija. Upotrebljava se kao specijalno drvo za papirnu i celuloznu industriju, za proizvodnju iverica i vlaknatica, u proizvodnji drvne vune, drvnog uglja i dr.

JELA, obična (Abies alba)

tekstura jelovine

Areal rasprostranjenja jele je u srednjoj, zapadnoj i južnoj Evropi. Njena visinska rasprostranjenost je oko 800 m/nv na severu do oko 2000 m/nv na Pirinejima.

Jela je zimzeleno drvo, čija je visina stabla 30 do 40 m, mada se mogu sresti primerci od 50 i više metara. Dužina debla je 20 m, a prsni prečnik stabla do 1 m. Krošnja stabla je u mladosti kupasta, a kasnije više valjkasta. Grane su horizontalno raspoređene u obliku pršljena, a grančice ne vise. Kora mladih stabala je glatka, svetlo-siva, kasnije ispuca i potamni. Zapreminsko učešće kore je oko 11,5%, a njena gustina oko 460 kg/m3.

Drvo jele je bakuljavo, žućkasto-bele do crvenkasto-bele boje, prstenovi prirasta su markantni, a prelaz ranog u kasno drvo postepen i nešto nagliji nego kod smrče. Drvo nema smolnih kanala, trake drveta su tanke i nevidljive. Drvo je uglavnom pravilne teksture, ponekad sadrži crljen drvo, a može se sresti i usukanost vlakanaca i valovitost linije prstenova prirasta na mestu njihovog ukrštanja sa trakama drveta.

Gustina jelovog drveta prosečno iznosi: u apsolutno suvom stanju – 410, u prosušenom – 450 i u sirovom do 900 kg/m3. Zapreminska poroznost drveta je oko 73%. Ukupna linearna utezanja su: aksijalno 0,1%, radijalno 2,9 do 3,8% i tangencijalno 7,2 do 7,6%. Ukupno zapreminsko utezanje iznosi 10,2 do 11,5%, a specifično zapreminsko utezanje varira od 0,34 do 0,38%.

Drvo jele se dobro mašinski obrađuje, dobro se ljušti, reže, rendiše, buši i brusi, dobro drži eksere i zavrtnje, dobro i brzo se suši, teško se tokari, dobro se rezbari, dobro se bajcuje, a nešto lošije se lakira kiselim i baznim lakovima, teško se impregnira. Drvo se upotrebljava kao konstrukcioni materijal za unutrašnju ugradnju, zatim za gradnju pod zemljom i pod vodom. Koristi se za proizvodnju muzičkih instrumenata , u celuloznoj i papirnoj industriji, u industriji ploča vlaknatica, u proizvodnji drvene ambalaže i dr.

SMRČA (Picea abies Karst.)

tekstura smrce

Areal rasprostranjenja smrče je na planinama srednje i južne Evrope, na severu se prostire do Skandinavije, a južna granica su joj planine Balkanskog poluostrva. Njena visinska rasprostranjenost je od 1500 m/nv do oko 2000 m/nv.

Stablo smrče je zimzeleno, dostiže visinu od 30 do 50 m. Dužina debla je do 20 m, a prosečni prsni prečnik je do 1,2 m. Krošnja je pravilna i konična. Grane su tanke i pršljenasto raspoređene. Grančice na granama su dužine do 50 cm i više. Kora stabla je tanka, u mladosti je dosta dugo glatka i siva, kasnije ljuspasto ispuca i poprima sivo-crvenkastu boju. Zapreminsko učešće kore je oko 12%, a njena gustina oko 340 kg/m3.

Drvo smrče je bakuljavo, žućkasto-belo do smeđe-sivo i sjajno. Beljika je nešto manjeg sjaja od zrelog drveta. Prstenovi prirasta su naglašeni, prelaz ranog u kasno drvo postepen. Drvo sadrži smolne kanale, pojedinačne i pretežno raspoređene u kasnom drvetu, nevidljive prostim okom. Trake drveta su tanke, heterocelularne i nevidljive. Drvo katkada sadrži u sebi crljen drvo, a javljaju se i greške u obliku nepravilnosti toka vlakanaca, usukanosti vlakanaca ili talasaste linije goda na mestu ukrštanja sa trakama drveta.

Gustina smrčevog drveta prosečno iznosi: u apsolutno suvom stanju vlažnosti – 430, u prosušenom – 470 i u sirovom 800 kg/m3. Zapreminska poroznost smrčevine je oko 71%. Ukupna linearna utezanja drveta iznose: u aksijalnom pravcu 0,3%, u radijalnom 3,5 do 3,7% i u tangencijalnom pravcu od 7,8 do 8,0%. Ukupno zapreminsko utezanje iznosi 11,6 do 12,0%, a specifično zapreminsko utezanje 0,4%.

Drvo smrče se dobro struže, rendiše, buši, brusi i polira. Lako je za tokarenje i dobro drži eksere i zavrtnje. Dobro i brzo se suši, ali je sklono vitoperenju i krivljenju. Drvo se dobro lepi, dobro se bajcuje, ali se teško lakira. Naročito se teško impregnira i pruža mali otpor prilikom lakiranja kiselim i baznim lakovima.

Drvo smrče se koristi kao furnirsko drvo, kao konstrukcioni materijal, za spoljašnju i unutrašnju gradnju, za krovne konstrukcije, patose i stepeništa. Specijalna namena mu je za izradu muzičkih instrumenata kao rezonans drvo, zatim u proizvodnji drvne vune, četki, papira, celuloze, zatim za proizvodnju ivera za ploče vlaknatice, iverice i dr.

JASEN (Fraxinus excelsior L.)

tekstura jasena

Areal rasprostranjenja običnog jasena je u čitavoj Evropi i u severnim delovima Male Azije. Njegova visinska rasprostranjenost je od 650 m/nv do oko 1400 m/nv na planinama Južnih Alpa.

Stablo jasena je visoko od 25 do 35 m, a dužina debla je 15-20 m. Stabla starosti do 300 godina dostižu prsni prečnik do 1 m. Krošnja je ovalna i zaobljena. Grane su debele i većinom usmerene na gore.

Jasen u mladosti ima tanku, glatku i zelenkasto-sivu koru, koja u starosti poprima žuto-sivu boju i postaje plitko glatko izbrazdana. Zapreminsko učešće kore je oko 13,9%, a njena gustina je oko 457 kg/m3.

Gustina jasenovog drveta iznosi: u apsolutno suvom stanju – 650, u prosušenom – 690 i u sirovom stanju do 1140 kg/m3. Zapreminska poroznost jasenovine iznosi 57%. Ukupna linearna utezanja iznose: aksijalno oko 0,4%, radijalno 4,6 do 5,0% i tangencijalno od 8,0 do 8,4%. Ukupno zapreminsko utezanje iznosi 12,8 do 13,6%, a specifično zapreminsko utezanje 0,43 do 0,45%.

Drvo jasena se dobro obrađuje ručno i mašinski, dobro se rendiše i tokari, dobro se suši i lepi. Drvo jasena se, u principu, dobro površinski obrađuje, mada se loše bajcuje. Drvo je prave žice, dobro se cepa i lako se savija.

Jasen se posebno ceni u proizvodnji sečenog i ljuštenog furnira. Upotrebljava se za proizvodnju nameštaja, parketa, kao konstrukciono drvo, za spoljašnju i unutrašnju upotrebu. Specijalna namena jasenovine je za proizvodnju sportskih sprava, zatim za proizvodnju stilskog nameštaja, u brodogradnji, vagonogradnji, avionskoj i mašinskoj industriji i u drugim oblastima.

BAGREM (Robinia pseudoacacia L.)

tekstura bagrema

Bagrem je prenet u Evropu početkom 17. veka i sada se areal njegovog rasprostranjenja nalazi u Evropi, severnoj Africi i Novom Zelandu. Stablo dostiže visinu do 25 m, dužinu debla do 10 m i prsni prečnik oko 0,8 m. Krošnja je retka, ako je stablo na osami, onda je okrugla, a ako je u sastojini, onda je po pravilu duguljasta.

Kora bagremovog stabla je u mladosti glatka i siva, kasnije je deblja i dobija sivo-smeđu boju sa uzdužnim pukotinama. Zapreminsko učešće kore iznosi do 10%.

Bagrem je jedričava vrsta drveća. Beljika je vrlo uska (3 do 6 prstenova prirasta). Prstenovi prirasta su markantni. Traheje su raspoređene u obliku prstenova. Kontrast u boji tamnog kasnog i svetlog ranog drveta je veliki. Traheje ranog drveta obično su okružene parenhimom, a kasnije ispunjene tilama, vide se prostim okom na poprečnim i uzdužnim presecima. Trake drveta su tanke i niske, homocelularne, ređe heterocelularne i vidljive na aksijalnim presecima.

Gustina bagremovog drveta iznosi: u apsolutno suvom stanju vlažnosti – 740, u prosušenom – 770 i u sirovom stanju 900 kg/m3. Zapreminsko učešće pora iznosi oko 52%. Ukupna linearna utezanja bagremovog drveta iznose: u aksijalnom pravcu 0,1%, u radijalnom 4,4%, u tangencijalnom oko 6,9%. Ukupno zapreminsko utezanje drveta iznosi od 11,4 do 12,2%. Specifično zapreminsko utezanje je po 1% higroskopne vlažnosti oko 0,4%.

Bagremovo drvo se mašinski dobro obrađuje, dobro se tokari i seče. Dobro drži eksere i zavrtnje. Sušenje bagremovine treba vršiti lagano, jer je sklona vitoperenju, krivljenju i raspucavanju. Bagremovina se dobro lepi, ali je potreban veći pritisak. Drvo se dobro površinski obrađuje i lakira. Trajnost bagremovog drveta je velika.

Drvo bagrema se upotrebljava za ogradu, vinogradarsko kolje, za tokarenje, za proizvodnju nameštaja, parketa, stepeništa, zbog velikog napona na udar upotrebljava se za proizvodnju držalja za alat, zatim za proizvodnju rudničkog drveta, drvene buradi i za razne druge proizvode.

HRAST KITNJAK (Quercus petraea)

tekstura hrasta

Hrast kitnjak je drvo iz roda hrastova, porodice Fagaceae. Ostali narodni nazivi za hrast kitnjak su i brdnjak, gorun, beljik, črepinjak, graden, ljutik.

Hrast kitnjak dostiže visinu od 40 metara i prsni prečnik od 1 do 3 m. Kora stabla, mnogo je tanja i pliće ispucala nego kod hrasta lužnjaka. Pupoljci su smeđi, goli, čunjasto–zašiljeni. Listovi su od 8 do 12 centimetara dugi, obrnuto jajoliki režnjeviti, sa donje strane slabije dlakavo uz srednji nerv. Peteljka je duga od 1 do 3cm. Plod je žir, kraći i deblji od žira hrasta lužnjaka, jednolično svetlo-žućkaste boje. Ima manje raskošnu krošnju nego hrast lužnjak. Žirevi hrasta kitnjaka rastu u grupama od 2 do 5.

Ne javlja se na vlažnim zemljištima, slabo raste na krečnjačkoj podlozi, acidofilan je. Njegove šume su u velikoj meri iskrčene za potrebe poljoprivrede. Heliofilna je vrsta, otporna na prašinu i zagađenja atmosfere. Njegovo drvo je vrlo kvalitetno. Uzgaja se u šumama do starosti od 120 godina. To mu je optimalna zrelost. Fiziološka zrelost je i do 1000 godina.

Hrast kitnjak raste na brežuljkastim i brdskim terenima, srednje i južne Evrope, kao i zapadne Azije. Rasprostranjen je u zapadnoj, srednjoj, a delimično i istočnoj Evropi. Granica areala na severu je do 60°. Istočna granica je linija od južne Švedske, kroz Poljsku i Ukrajinu do Crnog Mora, južna granica ide severnom Grčkom i Španijom, a zapadna kontinentalnim delom Francuske pa sve do Irske na severozapadu.

Kora debla je svetlo-siva, dosta debela, duboko uzdužno i plitko poprečno ispucana. Prosečno učešće kore iznosi oko 19,3%, a njena gustina je oko 425 kg/m3.

Drvo hrasta je jedričavo, beljika je žućkasto-bele boje, uska, srčevina je žućkasto-smeđa. Drvo hrasta je fino, sjajno, katkada nepravilne teksture, sa pojavom iskričavosti i ustalasanosti vlakanaca. Prstenovi prirasta markantni, traheje prstenasto-porozno raspoređene, drvne trake su vrlo krupne.

Gustina hrastovine iznosi: u apsolutno suvom stanju – 650, u prosušenom – 690, a u sirovom stanju vlažnosti do 1150 kg/m3. Poroznost hrastovog drveta iznosi oko 57%. Linearna utezanja hrastovine iznose: aksijalno 0,4%, radijalno od 3,5 do 4,7%, i tangencijalno od 7,7 do 10,0%. Ukupno zapreminsko utezanje hrastovine iznosi od 12,2 do 15,0%. Specifično zapreminsko utezanje hrastovine po 1% higroskopne vlažnosti iznosi oko 0,45%.

Hrastovina se, uglavnom, mašinski dobro obrađuje. Optimalna brzina kretanja lalata pri sečenju i ljuštenju je oko 33 m/s. Drvo hrasta drži eksere i zavrtnje. Uglavnom se dobro suši, mada zbog pojave kolapsa i pukotina zahteva lagano sušenje. Hrastovina se uglavnom dobro lepi, mada je moguća pojava fleka na lepljenim površinama. Dobro se bajcuje, lakira i boji. Prilikom obrade može doći do pojave korozije alata kojim se vrši obrada hrastovog drveta.

Hrastovina je vrlo cenjeno tehničko drvo i ima vrlo široku primenu. Upotrebljava se za proizvodnju železničkih pragova, gradnju brodova, u građevinarstvu, stolarstvu, u industriji nameštaja, zatim za proizvodnju furnira i parketa, za rudničko drvo, zatim kao taninsko drvo, za proizvodnju drvene buradi, kao ogrevno drvo i drvo za pougljivanje.