|




|
|
Pozlaćivanje
|
|
|
|
Preuzeto iz
časopisa SAM |
|
Kada na tavanu ili u podrumu slučajno
pronađete neki davno upotrebljavan predmet za kojeg vas vežu uspone,
zaključejemo da se vlaga, prašina, mehanička oštećenja uticala
na lep izgled. Ali, ako su ta oštećena manja, uvek ima leka.
Među predmetima koji se sa uspehom mogu
obnoviti ubrajaju se i antikvitet. Restaruratorski je posao toliko napredovao
da više ne predstavlja problem ni verna obnova čipkasto izrezbarenog
drveta ili ukrasenih šara izvedenih bojom i zlatom na drvetu. Naravno, baš sve
se ne može, zbog nedostataka iskustva i alata, preporučiti kućnim
majstorima, ali neke jednostavnije zahvate neće biti teško izvesti.
Pozlaćeni okvir za ogledalo iz više
razloga izabrali smo kao primer za restauriranje. Najvažniji su svakako to što
su mu nedostajali neki izrezbareni delovi i što mu je pozlata gotovo posve
otpala. Osim toga, zbog svog je oblika pogodan za pregledno prikazivanje
nekoliko načina pozlaćivanja.
|
|
Obnova
okvira
Okvir treba pre svega očistiti da se
uoče sva oštećenja. Površina mu se dobro natopi šelakom, naročito ako ima crva, te ostaviti jedan
dan. Za to se vreme prašina i trulež spoje u tvrdu masu koja se odvoji od
podloge i tako lako odstrani.
Delovi okvira koji nisu oštećeni i sa kojih
nije otpala pozlata, te im stoga nije potrebno ni pozlaćivanje, samo
ćemo očistiti od nakupljene prašine. Učinićemo to prvo
premazivanjem gorivim špiritusom, koji brzo lapi te ne stvara vlagu. Nakon
jednog sata stvrdnutu prašinu uklanjamo trljanjem mekim delovima hleba. Taj je
način primenljiv za čišćenje svih neoštećenih a uprljanih i
pozlačenih predmeta koji su izgubili sjaj.
Na potpuno (šelakom)
očišćenom okviru lako se uoči crvotočina i oštećenja.
Delove koji nedostaju treba nadomestiti, a crvotočinu uništiti.
Oštećeni sitno izrezbaren ornament teško se može nadoknaditi jednakim
drvenim delom. Kako će okvir imati pozlatu koja pokriva podlogu,
oštećenja se može popraviti bilo kojim, za oblikovanje materijalom.
Najčešće se za to koristi mešavina od 3 dela vode i jednog dela drvofiksa.
U nju se dodaje još malo plastofila da bi se dobila potrebna gustoća. Sa
masom , po gustoći nalik gipsu, oblikovaćemo delove koji nedostaju.
Kao predložak poslužiće prethodno izrađen crtež prema prvobitnom
izgledu ili ako je to moguće, od neoštećemog dela rama koristiti kao
osnovu za kopiranje. Masu treba grubo modelirati nožem i priručnim alatom,
a nakon sušenja fino obraditi oštrim nožićem i brusnim papirom sitne
detalje. Crvotočine ćemo uništiti preparatima Xylamon combi.
|
|

S neoštećenih delova pozlate pažljivo
ćemo ukloniti godinama nataloženu prašinu i prljavštinu, premazivanjem
špiritom koji će od nečistoća stvoriti tvrdu koru |
Podloga
za pozlaćivanje
Za pozlaćivanje bilo kojim načinom
treba pripremiti podlogu. Ona je ista pri radu na svim vrstama materijala, osim
što postoji mali dodatak kada se prvi put pozlaćuje tek izrađen
drveni okvir. Kod njega je potreban još poseban „temelj“ podlozi pozlate, a
sastoji se od mešavine tutkala i vode u razmeri 1:3. Pri premazivanju okvira
mešavina mora biti topla i tek kada se osuši nanosi se prva podloga. Ne
premažemo li novi drveni okvir kasnije
će se nanosi nakon nekog vremena ljuštiti.
Podloga pozlati na bilo kom materijalu treba biti
mešavina kaolina krede i tutkala. Pri tome se najpre tutkalo kuva dok ne
postane žitko, a kreda zagreje u posudu sa dvostrukim dnom na oko 40°C. Zatim
se u 1 litar kaolin krede ulije 1dl tutkala i, dok je mešavina još topla, time
tri puta grundira (nakon što je svaki prethodni namaz potpuno suv). Osušena
kreda ne sme biti premekana a ni pretvrda. To treba ispitati brusnim papirom
br.1 kojim se, ako je kreda premekana, suh namaz lako odstranjuje. Da bi se
dobila potrebna tvrdoća u nju se dodaje još tutkala, a u slučaju da
je pretvrda dodaje se još vode.
|
|

Nakon jedan sat skorenu prašinu odstraniti
trljanjem mekanim delovima hleba. Osim što će biti čista, pozlata
će ponovo imati interivan sjaj. |
Pozlaćivanje
Osim pravim zlatnim listićima (od
24karata) okvir se može pozlatiti i tankim metalnim listićima boje zlata
ili srebrom u prahu. Ni jedan od tih načina nije teško izvesti ali pri
tome treba imati mnogo strpljivosti te raditi u prostoriji bez daška vetra.
Zlatni listići su debljine 0.01cm i
veličine 80x80mm. Za
nanošenje na pripremljenu površinu treba ih najpre nožem smanjiti na potrebnu
veličinu. Na lepljiv okvir listići se prenose naelektriziranim krstom
(elektricitet se dobija trljanjem o kosu). Listićima treba prekriti čitavu
površinu okvira i zatim trljanjem vatom priljubiti uz podlogu i polirati. U
slučaju da koji deo okvira ostane nepokriven, na njega se može naknadno naneti
zlatni listić i isto tako zagladiti. Nakon što je sve ispolirano, okvir treba
premazati svetlim
šelakom, jer on
štiti pozlatu pri čišćenju i
dodiru rukom.
|
|

Delove ornamenta koji nedostaju
nadoknadićemo mešavinom drvofixa,prastofila i vode. Nakon oblikovanja
zagladićemo ih oštrim nožićem i finim brusnim papirom. |
Metalni listići, koji se kriste za
pozlatu, su mešavina meda i bakra. Boje su zlata, ali nešto deblji. Zbog
povećane težine i čvrstoće (ne pucaju lako kao zlatni) njihovo
je nanošenje jednostavnije od prethodnog. Može se raditi i rukama, a višak se
jednostavno otkine. Ta se pozlata takođe polira trljanjem vatom, ali se
pri tom gubi mnogo više listića.
|
|

Ono što na ornamentu nedostaje može se
nadoknaditi nekim lako oblikojućim materijalom. Pri tom je važno da bude
pogožen oblik koji nedostaje, a pozlata će ionako prekriti boju umetka.
Kada je pripremljena podloga za
pozlatu dovoljne lepljivosti, nanosićemo listiće. Nožem ćemo ih na kožnoj
podlozi rezati na potrebne veličine
|
Najbolji efekat pozlate srebrnom i bronzanom
prašinom ne dobija se njihovim premazivanjem, već stvaranjem uslova da se
one nanose na lepljive podloge. Time se kasnije postiže verni izgled metala.
Stoga na podlogu od mixtiona (ili laka) u debelom sloju četkicom nanosimo
suvu bronzu ili srebro te utiskujemo i poliramo sa vatom. Kako bronza oksidira,
nakon poliranja je treba zaštititi premazivanjem svetlim
šelakom. Pozlaćuje li se odjednom više predmeta,
dobro je od srebrne prašine, prekrivanjem gazom, zaštititi disajne organe.
|
|

Površina okvira pokriva se debelim slojem
listića. Eventualni propusti mogu se naknadno pokriti otkinutim delovima
listića.
|
Metalni se okviri mogu pozlatiti nakon
prethodne zaštite protiv korozije, antikorozivnom bojom. Nakon dva premaza boje
nanose se tri premaza šelaka te potom mixtion ili lak kao što je opisano.
Pri obnovi delimično oštećenih
pozlata treba ispitati materijal, kako bismo upotrebili isti. Osim vizuelno, to
se može učiniti hemijski. Tako kap sone kiseline otkriva da li je pozlata
izvedena zlatom ili nekom drugim metalom. Naime, kiselina pocrnuje zlato.
|
|

Zlato se za podlogu veže čvrstim
utiskivanjem vatom. Trenjem mu se zatim izvlači sjaj.
Okvir možemo pozlatiti i bronzom u prahu. Ona
mora biti suva i nanosi se četkicom u debljim slojevima
|
Kao i kod ostalih pozlata, bronza se prvo
utiskuje vazom a zatim trljanjem postiže visoki sjaj.
Bronzom i srebrom u prahu mogu se pozlatiti i
vrlo složeni ornamenti različitih okvira. Pri tom nije bitan materijal od
kojeg je izrađen okvir. Na primer. verujemo da nije lako pogoditi kako su
ova dva okvira od plastičnih smesa
|
|
Priredila: Ana Jovanović |
|