|
KAMENJARA
Vrtne žandinjerice sa jednogodišnjem cvećem,
lukovicom, ružama kao i cvetajuće grmlje imaju svoj ustaljeni ritam
cvetanja i propadanja. Koliko se god trudili i vešto sastavili rane srednje i
kasno cvatuće vrste, neizbežna su bezcvetna razdoblja i prazna mesta u
žandinjerama. U kamenjari je sve drugačije. Ona je puna dinamike. Uvek se
nešto novo događa. Kraj cvetanja jedne vrste izmenjuje se početkom
cvetanja ili listanja druge vrste ili sa punim cvetanjem treće vrste. Sve
to u razdoblju od najranijeg proleća pa sve do kasne jeseni. Naravno,
ukoliko se sortiment bilja na taj način uskladi i rasporedi.
Upravo je neverovatno kako su velike
mogućnosti kreacije na tako malom prostoru, koliko se raznolikosti može
postići na jednom mestu. Kamenje i bilje se može složiti na razne
načine. Isto tako kamenjaru možete svake godine ponovo dopunjavati sadnjom
novih vrsta bilja i postizati nove cvetne efekte. Kamenjara nema shemu,
redosled ili raspored... Upravo taj „namerni nered“ i raznolikost boja i oblika
daje joj posebnu draž i čini je tako omiljenom i atraktivnom.
Iako je kamenjara dobila ime po kamenju od
kojeg je napravljen kostur, kamen nije najvažniji element niti to sme biti kao
ni samo bilje.
Najvažniji element je zapravo,
usklađenost boja i oblika kamena i bilja! A to je problem ukusa i veštine
onoga ko gradi. Za to ne postoji određen šablon niti shema. Radimo
sledeći svoje ideje, želje i kreativnost. Da biste u tome uspeli u
potpunosti, pre pravljenja kamenjare, treba upoznati bar osnovne biljne vrste
koje ćete upotrebiti, tako da odmah pri postavljanju nekog kamena
planirate koje bilje i na koje mesto pored tog kamena želite posaditi. Dakle,
već tada počinjete usklađivati odnos kamenja i bilja, boje i
oblika.
Tokom pravljenja kamenjare moramo imati na umu
da o uloženom trudu, strpljenju i umešnosti zavisi funkcionalnost i izgled.
Nemojmo saditi na brzinu i neplanski, jer će nam u skoroj budućnosti
kamenjara predstavljati veliki problem i zadavati muke, da ne govorimo o tome
koliko će nam teško biti kad vidimo kako nismo postigli onaj efekat koji
smo želeli.
Kada smo zavrsili sa izradom kamenjare tj.
kada smo učvrstili kamenje, zasadili višegodišnje i ostalo bilje,
preostaje nam briga oko održavanja. Ma koliko dobro pripremili mesto za sadnju,
korov je neizbežan. Zato ga treba pravovremeno odstraniti. Isto tako zemlju
treba povremeno prehranjivati, malo pođubriti i ukoliko je potrebno
zalivati. Još jednu stvar moramo imati na umu, ne smemo biti nestrpljivi i
očajavati ukoliko već nakon godinu-dve ne dobijamo željeni izgled. Za
razvoj svakog živog bića potrebno
je vreme pa tako i za bilje. Ono ne može rasti i razvijati se u skladu sa našim
željama, već po određenim biološkim zakonima. Međutim, to ne
znači da ne možemo uticati na rasti i razvoj. Adekvatan izbor supstrata,
raspored kamenih blokova, kako bi se omogućilo sto bolje iskorišćenje
kišnice, izborom bilja za određeno podneblje, dobro pripremom sadnog
mesta, sadnjom, količinom zasađenog bilja i na kraju dobro i
adekvatnom negom i te kako možemo uticati na rast bilja. Ukoliko su svi ti
uslovi ispunjeni, nema razloga ni straha da nećemo već nekoliko
godina nakon pravljenja imati onakvu kamenjaru kakvu smo zamislili i želeli.
U kamenjaru se sadi nisko ili puzeće
bilje tj. ono koje se razvija u širinu. Takvo bilje koristi se zato što
uglavnom odgovara rustikalnom izgledu kamenjare koji podseća na planinski
pejzaž. Visoke stablašice ne dolaze u obzir za kamenjaru, osim za pozadinu gde
najviše odgovara crnogorica..
Imajući u vidu da je kamenjara jedan od
dominirajućih elemenata u vrtu treba joj naći adekvatno mesto.
Poželjno je da bude uočljiva i izvodljiva iz raznih delova vrta, terase
ili bilo kog drugog prostora na kojem se u toku leta boravi, da je na
sunčanom mestu sa dosta vode. Prema tome, ako već nemate prirodne
uslove (već postojeće stene ili kamenje) i ako kamenjaru izvodite
ispočetka tada se ona može smestiti npr. uz podignutu terasu, uz vrtni
bazen, uz ćosak sa pozadinom od crnogorice ili na nekom drugom mestu u
zavisnosti od uslova u pojedinim vrtovima. Vrlo često se u pozadini
kamenjare nalazi tamna crnogorica tako da žive boje cvetajućih vrsta
dođu više do izražaja. Međutim ne mora se samo takvo drveće
saditi u njonoj blizini. Mogu to biti i biljne vrste specifičnih oblika
npr. stupaste, stožaste, kuglaste,
žalobne...
Naime,
i kamenjara se mora, kao i ostali vrtni elementi podrediti određenoj
kompoziciji vrta. Ukoliko je kompozicija vrta nemirna i raznolika i kamenjara
će biti takođe.
Priprema
tla
Kada je reč o vrsti tla na kom se
kamenjara izvodi, opet polazimo od prirodne kamenjare. Kod nje je potrebno samo
na pojedinim mestima popuniti prazna mesta plodnom zemljom, a postojeću
podlugo očistiti od korova, posuti kompostom, supstratima ili zrelim
stajskim gnojem pa prekopati. Kada se kamenjara izvodi u celosti, tada se na
dno stavlja drenažni sloj od šljunka, opeke ili tučenog kamena. Zmlje
treba biti plodna i rastresita. Ponekad je treba izmešati sa organskim gnojem i peskom.
Što se tiče same plodnosti tla za
kamenjaru, vrlo je teško odlučiti se za savet da tlo mora biti jako
plodno. Zašto? Biljne vrste u kamenjaru su uglavnom pokrivači ili
jastučastog oblika i brzo se šire. Ukoliko je tlo jako plodno to
širenje će biti ubrzano pa će
biljke trebati, pogovotu ako se ne zasade na potreban razmak, presađivati.
Prema tome, tlo treba biti plodno i rastresito, ali ne treba preterivati. Tim
biljkama, koje su praktično izolovanje od matice zemlje, je više potrebno
dobra količina vode nego prebogato zemljište. Stoga treba uskladiti
plodnost tla, potrebu za vodom i razmak sadnje za pojedine vrstu.
Paleta biljnih vrsta koje se mogu koristiti
zaista je veliko. To mogu biti lukavice,
gomoljasto
bilje, jednogodišnje i višegodišnje zimzeleno i listopadno patuljasto
drveće i grmlje. Npr.
● Kamenita trava (Alyssum saxatile)
naravno do visine 15 do 30cm, razmaka 30 do 40cm. Zimi listovi ne opadaju, nema
preterane zahteve za vrstom tla.
● Šumarica (Anemone) narastu od 20 do 40
cm visoke i 20 do 30 cm širine. Mogu uspevati i u senovitim delovima.
● Babina svila ( Armeria maritima)
stvara pokriv visine od 150do 20cm. Ponekad moze da cveta i celo leto, do kasno
u jesen.
● Plavi jastučac ( Subrieta) je
jastučasti pokrivač koji narasta 15 do 25cm visine a jedna je od
najprimenljivijih vrsta u kamenjarima. Treba oprezno čistiti korov oko nje
jer ima vrlo nežno i plitko korenje
● Karpasti zvončić naraste 20
do 40cm promera 15 do 25cm
● Rožac narasta od 5 do 10cm. Podnosti
jaku kišu, listi zimi ne opadaju
● Karanfili stvaraju pokrov visine 5 do
40cm. List ne opada zimi
● Sunčanica stvara
široke grmove
visine od 10 do 20cm lepih boja
● Snežak je uobičajen stanovnik
kamenjara. Dobro podnosi sušu i različita tla. Naraste 10 do 20cm visoko a
20 do 30cm široko
● Gorski mak raste 10cm visoko, uspeva u
senci
● Zvezdasta mahovina narasta nekoliko
cm., može se zgodno iskoristiti kao zamena za travu.
● Kamenika dostiže visinu od 5 do 30cm,
cveta belo, žuto, ružicasto i tamnocrveno.
● Majčina dušica cveta belo ili
crveno i stvara velike i lepe jastuke
● Javor zeleni i crveni lepezasti je
omiljena vrsta ljubitelja vrtne umetnosti. Imaju jako nazubljenje nežne
cvetove. Zeleni javor na jesen menja boju lista od žute do crvene.
● Vres je takođe jedan od
čestih i nezaoblizanih bilja koje se koristi. Mogu narasti od 20 do 30cm.
visine i jako se rašire. Cvetovi su beli, roze, ljubičasti ili crveni.
● Žutika ( Genista lydea) je nizak i
širok grm, cveta žuto, nema posebne zahteve za tlo i podnosi i najveću
sušu.
● Smreka je konična smreka, polako
raste uvek ima koničnu formu, osim ako strada od crvenog pauka.
● Smreka plava kuglasta je kao i omorika
patuljasta te smreka gnjezdasta, čest je vrtni iventar samo velikih
zaljubljenika u vrt i prirodu.
● Tuja patuljasta je kao i navadena vrsta
svreke jedna od vrtnih dragulja.
|